Uređaj za ravnu zraku sastoji se od prijemnika koji se nalazi unutar vidnog polja odašiljača. U ovom načinu rada, kada je snop blokiran od odašiljača do prijemnika, detektira se objekt.

Retroreflektivni uređaj postavlja odašiljač i prijamnik u isti položaj i koristi reflektor da reflektira obrnuti snop od odašiljača natrag u prijamnik. Objekt se osjeti kada je snop prekinut i ne stigne do prijemnika.

Aranžman senzora blizine (difuzije) je raspored u kojem se emitirano zračenje mora reflektirati od objekta kako bi dospjelo do prijemnika. U ovom načinu rada, objekt se detektira kada primatelj vidi izvor poslanog signala umjesto da ga ne može vidjeti. Kao i kod retroreflektivnih senzora, odašiljač i prijemnik difuznog senzora nalaze se u istom kućištu. Ali meta djeluje kao reflektor, tako da se detekcija svjetlosti odbija od ometajućeg objekta. Odašiljač emitira snop svjetlosti (obično impulsni infracrveni, vidljivi crveni ili laserski), koji se širi u svim smjerovima i ispunjava područje detekcije. Cilj tada ulazi u područje i odbija dio snopa natrag do prijemnika. Kada je na prijemniku dovoljno svjetla, dolazi do detekcije i izlaz se uključuje ili isključuje.

Neke foto oči imaju dvije različite vrste operacija, svijetli i tamni. Kada prijemnik "primi" signal odašiljača, rad osvjetljenja postaje operativan. Kada prijemnik "ne primi" signal odašiljača, postaje moguće manipulirati fotografijom tamnim očima.

Raspon detekcije fotoelektričnog senzora je njegovo "vidno polje", odnosno velika udaljenost do koje senzor može dohvatiti informacije minus mala udaljenost. Mali predmeti koji se mogu detektirati su mali objekti koje senzor može detektirati. Točniji senzori obično mogu imati male detektivne objekte iznimno malih dimenzija.